Kao jedan od mediteranskih naroda, i Grci se mogu pohvaliti svojom proizvodnjom vina i žestokih pića.Piće, koje često predstavlja prvu asocijaciju na Grčku, rakija je pod imenom Ouzo i grčko je nacionalno piće.Ouzo je tipičan za područje Grčke i Cipra i ne proizvodi se nigdje drugdje u svijetu, iako susjedne zemlje imaju svoje inačice ovog pića pod drugim imenima.Nastanak Ouza vezan je uz grupu monaha sa Brda Atos ( Svete Gore ), koji su još u 14. stoljeću u tradicionalno dobivenu rakiju umiješali ulje anisa.Novonastalo piće svojim izgledom bilo je jednako običnoj rakiji, ali pomiješano sa vodom ili ledom, poprimilo bi mliječno-bijelu boju, boju magle.Nakon Rata za nezavisnost, početkom 19. stoljeća, počinje masovna proizvodnja Ouza na otoku Lezbos.

Stanovnici tog otoka i danas tvrde kako su oni zaslužni za otkriče ovog napitka.Proizvodnja počinje destilacijom 96%-tnog etil alkohola biljnog porijekla, zatim se dodaje anis, a nerijetko i druge mirodije, poput korijandra, karanfila, cimeta, mente.Na kraju voda i šećer.Rezultat je rakija sa 40-50 % alkohola, a propisani minimum iznosi 37,5 % alkohola.Najveći proizvođač Ouza nalazi se na otoku Lezbos, iako gotovo svako malo veće mjesto u Grčkoj ima svog proizvođača Ouza, kod kojih se Ouzo može kušati i kupiti.Kad se naruči Ouzo, uz njega se obavezno servira i hrana, neka vrsta predjela.

Na malom tanjuriću na stol stiže malo feta sira, salata od hobotnice, pržena riba ili malo janjetine.Ouzo se poslužuje sa ledom ili vodom ili tek dobro rashlađeno.Godine 2006. Grčka je osvojila pravo na oznaku Ouzo, čime je zaštitila ovaj proizvod kao svoj.

EU sad priznaje Ouzo kao tipičan grčki proizvod i pod tim imenom ga ne može proizvoditi niti jedna druga država osim Grčke i Cipra.